Kraljica Dunava - Budimpešta
Povratak na sve nagradne konkurse05-04-2014
Kraljica Dunava - Budimpešta
Dva dana koliko smo proveli nisu dovoljna da obiđete Budimpeštu, ali su dovoljni da zavolite grad.
Kratku priču o putovanju započeću dolaskom naše turističke grupe na Trg Heroja. Nakon obilaska, vožnjom kroz bulevar Andraši stigli smo do centra Pešte. Prošli smo kroz pešačku zonu - Vaci ulicu, zatim razgledali Baziliku Svetog Ištvana, da bi nakon toga otišli do simbola Budimpešte - zgrade Parlamenta.
Čekalo nas je krstarenje brodom po Dunavu zahvaljujući kome smo razgledali Budimpeštanske mostove iz sasvim drugog ugla, slušajući priče o njima. Ostatak dana smo proveli u opuštenoj šetnji centrom i uživanju u čuvenoj poslastičarnici Žerbo. Kad ogladnite preporučujem da obavezno probate pravi Mađarski gulaš u nekom od brojnih restorana.
Drugi dan je bio planiran za odlazak u Sent Andreju, koji smo preskočili, i umesto toga rešili da istražimo Budimpeštu samostalno. Vratili smo se do Trga Heroja, odakle smo otišli u Gradski park, u kome se nalazi jezero, kao i zoološki vrt. Bio je prelep dan pa smo rešili da izbegnemo metro i peške stignemo do Vaci ulice, gde je trebalo da se sastanemo sa ostatkom grupe. Uzeli smo mapu grada i krenuli...Prepešačili smo jedan deo trase maratona koji se tog dana održavao, obišli smo železničku stanicu, i prošli kroz pregršt lepih ulica, u koje vas ne vode pri organizovanim obilascima. Prateći mapu stigli smo nadomak Vaci ulice… Ali, tada smo shvatili da postoje DVE ulice sa istim imenom, i to na suprotnim krajevima grada, a da smo mi došli do pogrešne... Mađari ne govore rado Engleski jezik, tako da su nam jedva nekako objasnili kako da od te Vaci ulice najbrže stignemo do Vaci ulice koja nam treba, utrčali smo u metro I ipak stigli na vreme da ručamo i nastavimo put ka Budimu, prelaskom preko Lančanog mosta. Obišli smo Gelertovo brdo, Budimsku tvrđavu sa koje se pruža predivan pogled na celu Peštu, kraljevski dvorac, Ribarsku kulu...
Tu završavam priču o poseti ovom prelepom gradu, do nekog novog odlaska...
Zoran Aleksić